Sažetak tema

Rad od kuće u kontekstu normativnog okvira de lege lata

Za vrijeme epidemije bolesti COVID-19 posegnuli smo za nekim neuobičajenim rješenjima u organizaciji rada upravnih odjela i službi u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te ustanovama kojih su osnivači jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i trgovačkih društva u kojima jedinice lokalne samouprave imaju udjele. Uređivanje radnih odnosa u ovim iznimnim okolnostima i uz postojeći zakonodavni okvir (Zakon o radu, Zakon o službenicima i namještenicima u jedinicama lokalne i područne (regionalne samouprave), Zakon o zaštiti na radu) poseban je izazov, jer treba osigurati redovno izvršavanje poslova iz samoupravnog djelokruga, ali i zaštitu prava iz rada i zdravlje službenika, namještenika i radnik. Da li je to moguće ostvariti?

Predavač: Helena Masarić, dipl.iur., Pročelnica Upravnog odjela za lokalni politički susav i upravljanje imovinom, Grad Opatija

Kako naplatiti dugove za komunalnu naknadu nasljednicima dužnika?

Naplata, točnije prisilna naplata prihoda, svakako predstavlja područje rada koje nužno obuhvaća visoku razinu multidisciplinarne stručnosti prije svega u području (upravnog) prava i računovodstva, uz napomenu kako su za povoljan ishod radnih zadataka u tom smislu odlučne organizacijske i voditeljske osobine osoba zaduženih za upravljanje tim radnim procesima.
Obzirom da smo se u nizu dosadašnjih savjetovanja vrlo intenzivno bavili temama vezanim uz poslove prisilne naplate, neke teme zbog svoje univerzalne primjenjivosti ipak zaslužuju posebnu pozornost. Jedna od takvih se svakako odnosi na odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja u kontekstu niza različitih javnih davanja, a osobito komunalne naknade.

Nije sporno odgovaraju li nasljednici za dugovanja ostavitelja, jer je ista odgovornost propisana izričitim i prilično jasnim zakonskim odredbama. Problem u praksi nastaje uslijed izostanka jasnih smjernica za postupanje u takvim slučajevima, a isti je problem, nažalost, akutan i aktualan u velikom broju jedinica lokalne samouprave. Uzrok navedenome vrlo često proizlazi iz razloga što brojni gradovi i općine ne raspolažu dovoljnim administrativnim i/ili stručnim kapacitetima kako bi uredno, pravodobno, potpuno i zakonito mogli provoditi sve postupke u svojoj nadležnosti, a tako i postupke prisilne naplate prema nasljednicima dužnika. Cilj izlaganja je ukazati na smjernice za postupanje u svim slučajevima koji kao zajedničku karakteristiku imaju okolnost kako je dug nastao za života ostavitelja, a isti je potrebno evidentirati, a potom i naplatiti od njegovih nasljednika.

Predavač: Zinka Bulka, dipl. iur., sutkinja Županijskog suda u Velikoj Gorici

Registri imovine – pravna, računovodstvena i/ili organizacijska dimenzija istih

Imovinu jedinica lokalne, odnosno područne samouprave u skladu s izričitom i jasnom odredbom članka 67. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17 i 98/19) čine sve pokretne i nepokretne stvari te imovinska prava koja im pripadaju. Naravno, broj i vrsta imovine kojima gradovi i općine raspolažu ovisi o nizu različitih čimbenika, ali određeni univerzalni obrazac strukturiranja pokretne i nepokretne imovine ipak je primjenjiv za većinu jedinica lokalne samouprave.

Međutim, u praksi nailazimo određene evidencije imovine za koje pravno uporište nalazimo u nizu propisa kojima se uređuju različita stručna i upravna područja u nadležnosti gradova i općina. Tako se u području računovodstva ustrojavaju i vode analitičke knjigovodstvene evidencije dugotrajne imovine, a koje sadrže strukturirane podatke vezane uz određenu jedinicu imovine. S druge strane, u okviru područja komunalnog gospodarstva sve jedinice lokalne samouprave dužne su ustrojiti i voditi evidencije komunalne infrastrukture. Obzirom na recentne zakonske izmjene na temelju kojih su gradovi i općine stekle vlasništvo komunalne infrastrukture ex lege, sustavno popisivanje svih devet kategorija komunalne infrastrukture predstavlja svakako složen i dugotrajan proces koji ni praktično ni teoretski nije moguće provesti

Stupanjem na snagu Zakona o Središnjem registru državne imovine (NN 112/18), imovina jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave, kao i imovina trgovačkih društava, zavoda i drugih pravnih osoba čiji su osnivači jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave, obuhvaćena je unutar vrlo širokog okvira pojma državne imovine, što svakako može unijeti određene nedoumice u ionako vrlo kompleksno područje rada.

Predavač: Vilma Plavčić, dipl. iur., Libusoft Cicom

Izvršenje i naplata kazne u upravnom postupku

Poznato je kako se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.

U upravnim postupcima u kojima stranke stječu određena prava može se lako izvesti zaključak kako je potreba za izvršenjem i naplatom kazne u pravilu u potpunosti izlišna, odnosno gotov uopće ne postoji. Međutim, isto se nikako ne može zaključiti u smislu onih upravnih stvari u kojima se strankama nalaže izvršenje neke radnje, a stranka propusti bez opravdanog razloga izvršiti takvu radnju u za to ostavljenom roku. Dok se u nekim upravnim područjima izvršna rješenja izvršavaju u ovršnom postupku, a u nekim područjima je sankcioniranje prekršitelja uređeno u okviru prekršajnog prava, držimo kako je potrebno ukazati upravo na one situacije koje nisu obuhvaćene ovršnim ili prekršajnim postupkom te pružiti praktično uporabljive smjernice za zakonito i učinkovito postupanje u tom smislu.

Ovdje svakako valja naglasiti, pored okolnosti kako obavljanje poslova vezanih uz prisilno izvršenje ili sankcioniranje stranaka može potencijalno biti izrazito neugodno i stresno za nadležne službenike, kako je za provođenje istih nužna visoka razina stručnih kompetencija i profesionalnog integriteta kako neposredno nadležnih tako i rukovodećih službenika te donositelja odluka.

Predavač: Matko Lovreta, dipl. iur., Grad Makarska

Kako postupiti sa napuštenim i/ili zapuštenim nekretninama – sekvestracija dio 2.

U okviru 1. Susreta pravnika u lokalnoj samoupravi održanog na prošlogodišnjoj Panorami odlučili smo obraditi temu o mogućnostima gradova i općina u postupanju sa zapuštenim i opasnim nekretninama koje mogu narušavati vizuru grada ili općine, odnosno predstavljati opasnost za zdravlje ljudi ili onečišćenje okoliša. Na temelju povratnih informacija od strane polaznika savjetovanja bilo je lako zaključiti kako je riječ o temi koja je aktualna gotovo za sve jedinice lokalne samouprave na području Republike Hrvatske te kako svakako valja nastaviti sa edukativnim i stručnim radionicama u navedenom smislu.

U pozadini većine problema uz zapuštene građevine su uglavnom nesređeni imovinskopravni odnosi koji se često odražavaju kroz izrazito dugotrajne i neizvjesne postupke pred nadležnim tijelima, a dodamo li navedenome kako je nepovredivost prava vlasništva jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te uživa ustavnosudsku zaštitu, sasvim je razumljivo kako postoji visoka razina opreza i otpora za postupanje u tako osjetljivim pravnim stvarima.

Stoga je, mišljenja smo, prijeko potrebno započeti s pronalaženjem praktično uporabljivih mehanizama koji bi bili na raspolaganju gradonačelnicima i načelnicima u rješavanju ovako pravno složene i neizvjesne te politički i društveno osjetljive problematike.

Predavač: Perica Norac Kevo, dipl. iur., sutkinja Županijskog suda u Velikoj Gorici

Osnove nomotehnike – gdje griješimo u izradi općih akata i zašto je to opasno?

U članku 76. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi ( NN 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15 i 123/17) propisano je kako upravna tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave u izvršavanju općih akata predstavničkog tijela donose pojedinačne akte kojima rješavaju o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba.
Iz ove jasne zakonske odredbe nedvojbeno proizlazi kako opći akti predstavničkog tijela predstavljaju pravnu osnovu i uporište na temelju koje upravna tijela jedinica lokalne i područne samouprave donose pojedinačne akte kojima rješavaju u upravnim stvarima u različitim upravnim područjima.

U širem smislu, u okviru pojma nomotehnike uređuju se pravno-metodološka načela i jedinstvena tehnika koja se primjenjuje pri izradi zakona i drugih propisa, uključujući opće akte jedinica lokalne samouprave. Pored navedenog, a ništa manje značajno, potrebno je istaknuti da nomotehnika na jedinstven način uređuje strukturu i sistematiku te stil i način pisanja istih.

Obzirom na okolnost kako se u izradi općih akata u jedinicama lokalne samouprave nerijetko pristupa prepisivanju, odnosno u boljem slučaju manje doslovnom prilagođavanju teksta zakonskih odredbi ili odredbi akata drugih jedinica lokalne samouprave, cilj izlaganja je ukazati na neke potencijalne opasnosti takvog pristupa, ali i podsjetiti kako bi se opće akti i propisi trebali pisati jasnim stilom, jednostavnim riječima te precizno i razvidno izraženim namjerama donositelja propisa.

Predavač: Nikolina Pratzer, mag. iur., Vlada Republike Hrvatske

Ususret novoj Uredbi o uredskom poslovanju

Postojeća i još uvijek važeća Uredba o uredskom poslovanju (NN 7/09), zajedno sa Zakonom o općem upravnom postupku (NN 47/09) i Općim poreznim zakonom (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20), tek je sramežljivo i na vrlo načelnoj razini otvorila mogućnost digitalizaciji niza radnih procesa u okviru poslovanja širokog spektra javnopravnih tijela. U bitnome, a u skladu sa Strategijom razvoja javne uprave za razdoblje od 2015. do 2020. te Tallinskom deklaracijom o e-upravi, uredska komunikacija mora omogućiti razmjenu informacija i dokumenata unutar i između javnopravnih tijela elektroničkim putem te dobivanje informacija i podnošenje zahtjeva korisnicima primarno elektroničkim putem, ali uz zadržavanje mogućnosti komunikacije i na klasičan način. Nije novost kako tijela središnje države, kao i neke jedinice lokalne samouprave, polaganim, ali sigurnim korakom digitaliziraju dijelove svog poslovanja, ali smo, nažalost, još uvijek prilično daleko od trenutka u kojem će potpuna digitalizacija postati prihvaćen i uvriježen poslovni i komunikacijski standard.

Još 19. lipnja 2019. na portalu e-Savjetovanja osvanuo je prijedlog očekivane nove Uredbe o uredskom poslovanju, slijedom čega smo u okviru Panorame 2019 najavili mogućnost njezina donošenja te pokušali predvidjeti neke odlučne okolnosti o kojima će ovisiti njezina uspješna implementacija. Obzirom na gotovo tektonski i potencijalno prijelomni utjecaj na postojeće uhodano i uvriježeno poslovanje u javnom sektoru koji će nova Uredba vrlo izgledno uzrokovati, držimo izrazito važnim preliminarno ukazati na one bitne okolnosti koje će biti potrebno uzeti u obzir kako bi se navedena tranzicija provela učinkovito i svrsishodno.

Naravno, obzirom da su intencija i smjer digitalizacije poslovanja javnopravnih tijela u najširem smislu prepoznati kao jedan od zamašnjaka novog i kvalitetnijeg odnosa javne vlasti i građana, nadamo se i očekujemo da će normativni okvir de lege ferenda dosljedno, jasno i na jedinstven te razumljiv način propisati i standardizirati sve pretpostavke kako bismo mogli uspješno pristupiti digitalnoj tranziciji brojnih poslovnih procesa u navedenom smislu.

Predavač: Vedran Vukobrat, dipl. iur., Libusoft Cicom